Upravo ovo pitanje postavio je irski novinar Fergal Patrik Kin u svom članku za Bi-Bi-Si (BBC) razmatrajući migrantrku krizu koja je pogodila Evropu.

Dan kada su se pojavili, jedva je mogao da veruje svojim očima. Mali čamac za malim čamcem pristizao je sa turske strane. „Imam toliko uspomena koje mi se sada vraćaju“, kaže Paris Laumis (50), hotelijer na grčkom ostrvu Lezbos. „Bilo je ljudi iz Sirije, Avganistana, mnogih zemalja“, dodaje on.

Bio je to avgust 2015. godine i Evropa je bila svedok najveće migracije od kraja Drugog svetskog rata. Više od milion ljudi stiglo je u EU tokom narednih nekoliko meseci, bežeći od sukoba i nasilja u Siriji, kao i u Avganistanu i Iraku i drugde.

.Fergal Patrik Kin ističe da je i sam bio svedok dolazaka migranata na Lezbos i upoznao Parisa Laumisa dok je bio zauzet pomaganjem iscrpljenim tražiocima azila u blizini svog hotela. „Ponosan sam na ono što smo tada uradili“, rekao je novinaru Paris koji je zajedno sa međunarodnim volonterima, obezbeđivao hranu i odeću onima koji su stizali.

Danas je plaža mirna. Nema novih migranata. Ali Paris je zabrinut. Veruje da je moguća još jedna kriza. Sa porastom broja dolazaka tokom letnjih meseci, ministar za migracije njegove zemlje upozorio je na rizik od „invazije“, sa hiljadama ljudi koji stižu iz zemalja poput Sudana, Egipta, Bangladeša i Jemena.

"Naravno da brinem. Vidim patnju ljudi. Oni ne dolaze ovde, ali je vidimo na Kritu gde su ljudi došli. Dakle, moguće je da će sa ratovima još ljudi doći ovde", rekao je Paris.

Irski novinar piše da je 2015. godine pratio kako se migranti ukrcavaju na trajekte, gaze po vrućini duž železničkih pruga, kroz kukuruzna polja, niz seoske puteve i duž autoputeva, probijajući se kroz Balkan i dalje ka Nemačkoj i Skandinaviji.

"Mi to možemo"

Broj ljudi koji su 2015. godine ušli u Nemačku skočio je sa 76.000 u julu na 170.000 sledećeg meseca. Poslednjeg dana avgusta, kancelarka Angela Merkel je izjavila „Wir schaffen das“ - mi to možemo - što su mnogi protumačili kao pružanje raširenih ruku tražiocima azila.

"Nemačka je jaka zemlja", rekla je. "Motiv sa kojim pristupamo ovim stvarima mora biti: toliko smo postigli – možemo to da uradimo! Možemo to da uradimo, i tamo gde nam nešto stoji na putu, to mora biti prevaziđeno, na tome mora biti rađeno“

Ali, čini se da visoke emocije tog leta, kada su gomile dočekivale migrante, pripadaju sasvim drugom vremenu, napominje novinar.

Ta optimistična parola ubrzo je postala politička obaveza za Angelu Merkel. Politički protivnici i neki evropski lideri smatrali su da su reči delovale kao magnet za tražioce azila u EU. U roku od dve nedelje, kancelarka je bila primorana da uvede kontrole na nemačkim granicama zbog priliva migranata.

I deceniju kasnije, zabrinutost zbog migracija postala je glavno političko pitanje u mnogim evropskim zemljama.

Od 2015. godine, kada prema podacima UNHCR (Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice) preko milion ljudi ušlo u Evropu azilantskim rutama, došlo je do dramatičnog pada dolazaka. Ali od 2016. godine, prosečan broj ljudi koji ulaze u Evropu i dalje je oko 200.000 ljudi godišnje. Prošle. 2025. godine do septembra zabeležen je dolazak ukupno 96.200 migranata. Dakle, da li stroge nove kontrole zaista mogu dodatno da smanje broj onih koji pokušavaju da dođu u Evropu? Ili globalni sukobi i ekonomski očaj čine njihov kontinuirani tok neizbežnim, sa osekama i talasima u brojkama?

Čvrst stav Mađarske

U Mađarskoj, vlada premijera Viktora Orbana zauzela je jedan od najstrožih pristupa migraciji. 

U Budimpešti se irski novinar Kin sastao sa mađarskim ministrom za evropska pitanja, Janošem Bokom, koji je rekao da je pristup Mađarske opravdan restriktivnim merama koje se sada predlažu u Velikoj Britaniji - gde vlada planira da otežava migrantima da dovedu članove porodice u Veliku Britaniju - kao i u zemljama poput Irske, Danske i Švedske.

"Osećamo se opravdano ne samo zbog onoga što se dešava u drugim zemljama u Evropi. Ovo je naravno i znak da smo krenuli pravim putem pre 10 godina, da sada vidimo da većina zemalja radi ono što smo radili poslednjih 10 godina."

"Mađarska odmah vraća ljude koji stignu na granicu bez dozvole za ulazak. Mogu da podnesu zahtev za azil samo u srpskoj prestonici Beogradu ili u Kijevu u ratom razorenoj Ukrajini", ističe Irski novinar.

Advokatica za ljudska prava Timea Kovač kaže da ovo efikasno onemogućava ulazak u EU preko Mađarske. „U osnovi, ne postoji legalan način da se uđe na mađarsku teritoriju kao izbeglica“, tvrdi ona.

Kao rezultat toga, Mađarska se kažnjava ogronmin novčanim kaznama zbog kršenja svojih obaveza prema tražiocima azila prema zakonima EU. Ministar Boka kaže da zemlja neće menjati svoju politiku. „Ako je to cena koju plaćamo za zaštitu naših granica i održavanje mira i stabilnosti u Mađarskoj, ovo je cena koju vredi platiti.“

Ali čak ni takve restriktivne mere nisu uspele da u potpunosti zaustave ulazak migranta.

Austrijska policija je rekla za BBC da se svakodnevno otkriva između 20 i 50 ljudi koji pokušavaju da ilegalno uđu u njihovu zemlju iz Mađarske. Ovo je samo brojka za one koji su otkriveni.

Poplava kršenja ljudskih prava

Sa rastom migracija došla je i poplava kršenja ljudskih prava, prema podacima Ujedinjenih nacija. Jedni bacaju ljude u pustinju Saharu; drugi ih guraju u nebezbedne čamce. Neki od onih koji prođu nalaze se primorani da se vrate u pustinju od strane lokalnih snaga bezbednosti.

Više od 32.000 ljudi je poginulo pokušavajući da stigne do Evrope u poslednjih 10 godina - uključujući 1.300 mrtvih ili nestalih ove godine.

Paradoks u Evropi

Leto 2015. nije bilo samo leto dobrodošlice. Ono je izazvalo trenutne promene u pristupima nekih evropskih država.

Do marta 2016. godine - šest meseci nakon izjave Merkel - EU je postigla sporazum sa Turskom da spreči migrante da prelaze u Grčku i Bugarsku. Od tada je EU postigla sporazume sa zemljama, uključujući Maroko, Tunis, Libiju i Egipat, kako bi sprečila da se njihove zemlje koriste kao lansirne tačke za Evropu, isitče se u članku.

Sada postoje brojni dobro dokumentovani slučajevi tražilaca azila koje policija i obalska straža vraćaju preko granica EU. Prošlog januara Evropski sud za ljudska prava proglasio je Grčku krivom za nezakonito i „sistematsko“ vraćanje tražilaca azila u Tursku.

Gerasimos Curapas (Gerasimos Tsourapas), profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Birmingemu kaže da postoji jedan paradoks u Evropi.

„Ograničavamo azil, držimo granice zatvorenim, ali takođe moramo da pronađemo migrante za rad kako bismo popunili nedostatke i pomogli našoj nacionalnoj ekonomiji.“

Grobovi označeni sa „Nepoznato“

Nazad na Lezbosu, irski novinar kaže da je posetio mesto koje je upoznao tokom mnogih godina izveštavanja o problemima migracije u tom mestu. Oko 30 minuta vožnje od aerodroma u Mitileni, usred nekih maslinjaka, nalaze se grobovi migranta koji su umrli pokušavajući da stignu u Grčku, ili u izbegličkim kampovima osnovanim posle 2015. godine. Brojni grobovi su jednostavno označeni sa „Nepoznato“, poslednje počivalište onih koji su verovali da će im Evropa ponuditi bolji život, piše on.

"Kada sam posetio, bila su tri sveža groba i četvrti otvoren koji je čekao sahranu. To je otrežnjujući podsetnik da će očajni ljudi nastaviti da pokušavaju da stignu do Evrope, uprkos ogromnim rizicima", istakao je.

Do sada ove godine broj tražilaca azila otkrivenih u pokušaju da stignu do Evrope smanjen je za 20 procenata. Brojke mogu rasti i padati, ali globalne krize koje pokreću migracije neće nestati, zaključuje se u članku.

Migracija plus stopa nataliteta, "Grci kao narod nestaju"?

Grčki medij Pronjuz podeliio je alarmantu objavu američkog milijardera Ilona Maska povodom nataliteta u Evropi.

Ilon Mask se još jednom osvrnuo na kolaps stope nataliteta u Evropi, dok je objava koju je podelio na društvenoj mreži Iks (X) obuhvatila i Grčku, koja je prema iznetim podacima na najgorem nivou što se tiče nataliteta u Evropi.

Grčki medij Pronjuz prednosi upozorenje Ilona Maska da njihov narod  polako nestaje.

Kako se navodi u objavi, za samo 50 godina, ovim tempom smanjenja broja rađanja Grka i povećanja migracije i povećanja broja rađanja drugih naroda, Grci će biti manjina, prenosi grčki portal.

Kako se dodaje, već sada stranci čine 20% stanovništva, a u starosnoj grupi od 1-50 godina je 30 odsto.

Dalje se navodi po pitanju nataliteta:

- Švajcarska, Engleska, Škotska, Vels na istorijski najnižim nivoima.

- Poljska na najnižem nivou u poslednjih 200 godina.

- Grčka na najnižem nivou u Evropi.

- Španija, Italija, Austrija, Nemačka u preko 35 godina veoma niske stope nataliteta.

"Britanci će uskoro izgubiti celu zemlju, sve se odvija bez oružja i vojske"

Za razliku od Ilona Maska, koji upozorava na nizak natalitet kao ključni uzrok budućih demografskih promena u Evropi, a migracije (odnosno, kako on kaže, „strance“) koristi kako bi slikovito istakao demografsku promenu koja, po njegovom mišljenju, posebno preti Grčkoj, ruski senator Aleksej Puškov fokus stavlja isključivo na migracije, tvrdeći da one već sada drastično menjaju Veliku Britaniju.

Kako Puškov kaže, svedoci smo danas "obrnute kolonizacije".

Za razliku od Ilona Maska, koji pitanje niskog nataliteta i demografskih promena u Evropi otvara kao dugoročan civilizacijski problem, ruski senator Aleksej Puškov ovu temu koristi prvenstveno u političko-propagandne svrhe. Njegove poruke nisu izraz zabrinutosti za sudbinu evropskih naroda, već otvoreno naslađivanje nad problemima Velike Britanije, zemlje sa kojom je Rusija u oštrim odnostima zbog sukoba u Ukrajini. Upravo iz te pozicije Puškov Britancima „soli ranu“, predstavljajući migracije svojevrsan „dokaz“ propasti Zapada.

Britanci će uskoro da izgube svoju zemlju zbog migranata, britanski građani su izgubili svoj kapital zbog migranata i uskoro će izgubiti celu zemlju, saopštio je Puškov.

- Pod hrabrim vođstvom (britanskog premijera Kira) Starmera i njegovih prethodnika, starosedeoci Britanci su već izgubili svoj glavni grad. Uskoro će izgubiti celu zemlju. ’Obrnuta kolonizacija’ Britanije se odvija bez oružja i vojske, ali nije ništa manje, ako ne i više, efikasna - napisao je Puškov na svom Telegram kanalu.

Ilegalni migranti često traže bilo koju priliku da stignu do Velike Britanije i dobiju status izbeglice, koji im omogućava pristup finansijskim beneficijama i socijalnim programima. U 2024. godini, više od 36.800 migranata stiglo je u Veliku Britaniju brodom preko Lamanša , što je četvrtina više nego prethodne godine. Rekordan broj je dostignut 2022. godine, kada je preko 45.700 migranata stiglo do britanskih obala. Vlada Velike Britanije troši nekoliko miliona funti dnevno na smeštaj tražilaca azila, piše ruska agencija RIA Novosti.